Zaharija. Chapter 4

1 Anđeo koji je govorio sa mnom vrati se tad i probudi me kao čovjeka koji se oda sna budi.
2 Što vidiš? - upita. Ja odgovorih: Vidim, evo, svijećnjak, sav od zlata, s posudom za ulje vrh njega; i sedam je žižaka na svijećnjaku, sa sedam lijevaka za sedam žižaka što su na njemu.
3 Dvije su masline kraj njega, jedna njemu zdesna, druga slijeva.
4 Obratih se anđelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: Što je to, gospodaru?
5 Anđeo koji je govorio sa mnom odgovori mi: Zar ne znaš što je to? Ja rekoh: Ne, gospodaru.
6 [6a] On mi tad odgovori ovako: [6b]Evo riječi Jahvine Zerubabelu: Ne silom niti snagom, već duhom mojim! - riječ je Jahve nad Vojskama.
7 Što si ti, goro velika? Pred Zreubabelom postaješ ravnica! On će izvući krunišni kamen uz poklike: Hvala! Hvala za njega!
8 Dođe mi potom riječ Jahvina:
9 Zerubabelove su ruke ovaj Dom utemeljile, njegove će ga ruke završiti. I vi ćete znati da me k vama poslao Jahve nad Vojskama.
10 [10a] Jer, tko je prezreo dan skromnih početaka? Radovat će se kad vide olovni visak u ruci Zerubabelovoj. [10b] Ovih sedam oči su Jahvine što strijeljaju po svoj zemlji.
11 Tad progovorih i zapitah ga: Što su one dvije masline desno i lijevo od svijećnjaka?
12 Progovorih opet i upitah ga: Što su one dvije maslinove grančice koje kroz dvije zlatne cijevi dolijevaju ulje?
13 On mi odgovori: Zar ne znaš što je to? Odvratih: Ne, gospodaru!
14 On reče: To su dva Pomazanika koji stoje pred Gospodarem sve zemlje.