2 Kraljevima. Chapter 2

1 Evo što se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vihoru: Ilija i Elizej pošli iz Gilgala.
2 I reče Ilija Elizeju: Ostani ovdje jer me Jahve šalje do Betela. Elizej odgovori: Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti! I siđoše do Betela.
3 A proročki sinovi koji su boravili u Betelu iziđoše Elizeju u susret i rekoše mu: Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave? On reče: I ja to znam; tiho!
4 Ilija mu reče: Elizeju! Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jerihona. Ali on odgovori: Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti! I uđoše u Jerihon.
5 Proročki sinovi koji su živjeli u Jerihonu priđoše Elizeju i rekoše mu: Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave? On reče: I ja to znam; tiho!
6 Ilija mu reče: Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jordana. Ali on odgovori: Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti! I tako pođoše obojica.
7 I pedeset proročkih sinova pođe i zaustavi se podalje, dok su se njih dvojica zadržala na obali Jordana.
8 Tada Ilija uze svoj ogrtač, smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeđoše po suhu.
9 A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju: Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe! A Elizej odgovori: Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!
10 Ilija odgovori: Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće ti biti.
11 I dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih i Ilija u vihoru uziđe na nebo.
12 Elizej je gledao i vikao: Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi! I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje.
13 I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana.
14 Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govoreći: Gdje je Jahve, Bog Ilijin? I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prijeđe.
15 Proročki su sinovi to sa strane vidjeli pa rekoše: Duh je Ilijin počinuo na Elizeju! I krenuše mu u susret, baciše se pred njim na zemlju
16 i rekoše mu: Evo ovdje s tvojim slugama pedeset junaka. Dopusti im da idu tražiti tvoga gospodara; možda ga je Duh Jahvin uzdigao i bacio na koju goru ili u kakvu dolinu. On im odgovori: Ne šaljite nikoga.
17 Ali kako su oni svejednako navaljivali, reče im: Pošaljite! I poslaše pedesetoricu; tražili su ga tri dana, ali ga nisu našli.
18 Vratiše se Elizeju, koji je ostao u Jerihonu, i on im reče: Nisam li vam rekao: 'Nemojte ići!'
19 Ljudi iz grada rekoše Elizeju: Lijepo je u gradu, kako to može vidjeti i naš gospodar, ali je voda loša i zemlja neplodna.
20 On reče: Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju! I oni mu je donesoše.
21 On tada ode na izvor, baci u nj soli i reče: Ovako govori Jahve: 'Ozdravljam ovu vodu. Neće od nje više biti ni smrti ni neplodnosti.'
22 I voda postade zdrava i takva je do današnjeg dana, po riječi koju je izrekao Elizej.
23 Odatle je uzašao u Betel. Dok je išao putem, dječaci bijahu izišli iz grada i rugahu mu se govoreći: Hodi, ćelo! Hodi, ćelo!
24 On se obazre, pogleda ih i prokle ih u ime Jahvino. I odmah iziđoše dva medvjeda iz šume i rastrgaše četrdeset i dvoje djece.
25 Odatle ode on na goru Karmel, a odande se vrati u Samariju.