Psalmi. Chapter 19

1 Zborovođi. Psalam. Davidov.
2 Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
3 Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje.
4 Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti,
5 al' po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu. Ondje suncu razape šator,
6 te ono k'o ženik iz ložnice ide, k'o div kliče kad prelijeće stazu.
7 Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja, ne skriva se ništa žaru njegovu.
8 Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi; pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči;
9 prÓava je naredba Jahvina - srce sladi; čista je zapovijed Jahvina - oči prosvjetljuje;
10 neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni,
11 dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga, slađi od meda, meda samotoka.
12 Sluga tvoj pomno na njih pazi, vrlo brižno on ih čuva.
13 Ali tko propuste svoje da zapazi? Od potajnih grijeha očisti me!
14 Od oholosti čuvaj slugu svoga da mnome ne zavlada. Tad ću biti neokaljan, čist od grijeha velikoga.
15 Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim. Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!
1 Zborovođi. Psalam. Davidov. Bože, diko moja, nemoj šutjeti!
2 Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju, govore mi jezikom lažljivim,
3 riječima me mržnje okružuju, bezrazložno me napadaju.
4 Za moju me ljubav oni optužuju, a ja se samo molim.
5 Uzvraćaju mi zlo za dobro, mržnju za ljubav moju.
6 Digni protiv njega bezbožnika i tužitelj nek' mu stane zdesna!
7 Kad mu se bude sudilo, nek' bude osuđen, i molitva mu se za grijeh uzela!
8 Dani njegovi nek' budu malobrojni, njegovu službu nek' dobije drugi!
9 Djeca njegova nek' postanu siročad, a njegova žena udovica!
10 Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek' budu bačena iz opustjelih domova!
11 Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed, tuđinci nek' razgrabe plod muke njegove!
12 Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovao siročadi njegovoj!
13 Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo!
14 Spominjao se Jahve grijeha njegovih, i grijeh njegove majke nek' se ne izbriše:
15 nek budu svagda Jahvi pred očima! Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!
16 Jer se ne spomenu da čini milosrđe, već proganjaše bijedna i uboga i u smrt gonjaše čovjeka srca shrvana.
17 Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega!
18 Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda uđe u njega i kao ulje u kosti njegove.
19 Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagda paše!
20 Tako nek' plati Jahve tužiteljima mojim koji zlo govore protiv duše moje!
21 A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me, spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja!
22 Jer bijedan sam i ubog, i srce je moje ranjeno u meni.
23 K'o sjena što se naginje ja nestajem, progone me kao skakavca.
24 Od posta mi koljena klecaju i tijelo moje omrša.
25 Ruglom sam njima postao, kimaju glavom kad me vide.
26 Pomozi mi, Jahve, Bože moj, po doborti me svojoj spasi!
27 Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja i da si ti ovo učinio, Jahve!
28 Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj; nek' se postide koji se na me podižu, a sluga tvoj nek' se raduje!
29 Stidom nek' se odjenu tužitelji moji i sramotom svojom nek' se k'o plaštem pokriju!
30 Slavit ću Jahvu iz svega grla i hvalit' ga u veliku mnoštvu
31 jer stoji s desne siromahu da mu dušu spasi od sudaca.