Matej. Chapter 9
1 I ušavši u lađu, preplovi i dođe u svoj grad.
2 Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!
3 A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: Ovaj huli!
4 Prozrevši njihove misli, Isus reče: Zašto snujete zlo u srcima?
5 Ta što je lakše reći: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi'?
6 Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe! Tada reče uzetomu: Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!
7 I on usta te ode kući.
8 Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.
9 Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: Pođi za mnom! On usta i pođe za njim.
10 Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima.
11 Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?
12 A on, čuvši to, reče: Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima.
13 Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.
14 Tada pristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći: Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?
15 Nato im Isus reče: Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!
16 A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa.
17 I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva.
18 Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će.
19 Isus usta te s učenicima pođe za njim.
20 I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine.
21 Mislila je: Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se.
22 A Isus se okrenu i vidjevši je reče: Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila. I žena bi spašena od toga časa.
23 I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa
24 reče: Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava. Oni mu se podsmjehivahu.
25 A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena.
26 I razglasi se to po svem onom kraju.
27 Kad je Isus odlazio odande, pođu za njim dva slijepca vičući: Smiluj nam se, Sine Davidov!
28 A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: Vjerujete li da mogu to učiniti? Kažu mu: Da, Gospodine!
29 Tada se dotače njihovih očiju govoreći: Neka vam bude po vašoj vjeri.
30 I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: Pazite da nitko ne dozna!
31 Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju.
32 Tek što oni iziđoše, gle, doniješe mu njemaka opsjednuta.
33 Pošto izagna đavla, progovori njemak. Mnoštvo se čudom čudilo i govorilo: Nikada se takvo što ne vidje u Izraelu!
34 A farizeji govorahu: Po poglavici đavolskome izgoni đavle.
35 I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć.
36 Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira.
37 Tada reče svojim učenicima: Žetve je mnogo, a radnika malo.
38 Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.