Marko. Chapter 2
1 I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući.
2 I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ.
3 I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica.
4 Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao.
5 Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.
6 Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi:
7 Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?
8 Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: Što to mudrujete u sebi?
9 Ta što je lakše? Reći uzetomu: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?'
10 Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe! I reče uzetomu:
11 Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!
12 I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: Takvo što nikad još ne vidjesmo!
13 Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše.
14 Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: Pođi za mnom! On usta i pođe za njim.
15 Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga
16 i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima rekoše njegovim učenicima: Zašto jede s carinicima i grešnicima?
17 Čuvši to, Isus im reče: Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.
18 Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?
19 Nato im Isus reče: Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti.
20 Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!
21 Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa.
22 I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino poderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego - novo vino u nove mješine!
23 Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše:
24 Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?
25 Isus im odgovori: Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci?
26 Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?
27 I govoraše im: Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.
28 Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!