Marko. Chapter 10

1 Krenuvši odande, dođe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem običaju ponovno poučavaše.
2 A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?
3 On im odgovori: Što vam zapovjedi Mojsije?
4 Oni rekoše: Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti.
5 A Isus će im: Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed.
6 Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih.
7 Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu;
8 i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo.
9 Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!
10 U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali.
11 I reče im: Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub.
12 I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.
13 Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili.
14 Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje!
15 Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.
16 Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.
17 I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?
18 Isus mu reče: Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!
19 Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!
20 On mu odgovori: Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.
21 Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.
22 On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.
23 Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!
24 Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje!
25 Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.
26 Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: Pa tko se onda može spasiti?
27 Isus upre u njih pogled i reče: Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!
28 Petar mu poče govoriti: Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.
29 Reče Isus: Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja,
30 a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u budućem vijeku život vječni.
31 A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.
32 Putovali su tako uzlazeći u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poče im kazivati što će ga zadesiti:
33 Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima,
34 izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati.
35 I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.
36 A on će im: Što hoćete da vam učinim?
37 Oni mu rekoše: Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.
38 A Isus im reče: Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?
39 Oni mu rekoše: Možemo. A Isus će im: Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni,
40 ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno.
41 Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana.
42 Zato ih Isus dozva i reče im: Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću.
43 Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj!
44 I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga.
45 Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.
46 Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.
47 Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!
48 Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: Sine Davidov, smiluj mi se!
49 Isus se zaustavi i reče: Pozovite ga! I pozovu slijepca sokoleći ga: Ustani! Zove te!
50 On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu.
51 Isus ga upita: Što hoćeš da ti učinim? Slijepac mu reče: Učitelju moj, da progledam.
52 Isus će mu: Idi, vjera te tvoja spasila! I on odmah progleda i uputi se za njim.