Ivan. Chapter 8

1 A Isus se uputi na Maslinsku goru.
2 U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati.
3 Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu
4 i kažu mu: Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu.
5 U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?
6 To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu.
7 A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.
8 I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji.
9 A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini.
10 Isus se uspravi i reče joj: Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?
11 Ona reče: Nitko, Gospodine. Reče joj Isus: Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.
12 Isus im zatim ponovno progovori: Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.
13 Farizeji mu nato rekoše: Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!
14 Odgovori im Isus: Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem.
15 Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga;
16 no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac.
17 Ta i u vašem zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice istinito.
18 Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla, Otac.
19 Nato ga upitaju: Gdje je tvoj Otac? Odgovori Isus: Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali.
20 Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas.
21 Reče im ponovno Isus: Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći.
22 Židovi se nato stanu pitati: Da se možda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne možete doći'?
23 A Isus nastavi: Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta.
24 Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.
25 Nato mu oni rekoše: A tko si ti? Odvrati Isus:
26 Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu.
27 Ne shvatiše da im govori o Ocu.
28 Isus im nato reče: Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac.
29 Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo.
30 Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega.
31 Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici;
32 upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.
33 Odgovore mu: Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: 'Postat ćete slobodni?'
34 Odgovori im Isus: Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha.
35 Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek.
36 Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni.
37 Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama.
38 Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svog oca.
39 Odgovoriše mu: Naš je otac Abraham. Kaže im Isus: Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili.
40 A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio!
41 Vi činite djela oca svojega. Rekoše mu: Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog.
42 Reče im Isus: Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.
43 Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju riječ.
44 Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži.
45 A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete.
46 Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete?
47 Tko je od Boga, riječi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga.
48 Odgovoriše mu Židovi: Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?
49 Odgovori Isus: Ja nemam zloduha, nego častim svoga Oca, a vi me obeščašćujete.
50 No ja ne tražim svoje slave; ima tko traži i sudi.
51 Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.
52 Rekoše mu Židovi: Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: 'Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.'
53 Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?
54 Odgovori Isus: Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog,
55 no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam.
56 Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.
57 Rekoše mu nato Židovi: Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?
58 Reče im Isus: Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!
59 Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.